Bjeloglavi sup

Priroda, 5. razred – između ostalog uče o pticama. Kokolo baš nije ljubitelj ptica, mogli bi čak reći da ima strah od ptica, one su vrlo nepredvidljive, a kako on voli osjećaj kontrole, sve Vam je jasno.

Za njegovo lakše razumijevanje gradiva o pticama, iskoristila sam njegovu alergiju. Zbog Kokolovih alergija, proljetne praznike koristimo za boravak na Lošinju jer se boravak tamo pokazao kao najbolja terapija (i za Kokolovu alergiju, a i za Muževe i moje živce). Šećemo, dišemo, vozimo bicikle, dišemo, bacamo kamenčiće, dišemo… Kad ga je jednom prilikom Floortime terapeutica pitala što je radio na Lošinju, Kokolov jedini odgovor je bio – disao sam 🙂

Kako mi svako naše putovanje koristimo za Kokolovo učenje bilo da je riječ o školskom gradivu ili o praktičnim životnim situacijama, ovaj put smo iskoristili boravak na Lošinju za “približavanje” gradiva iz Povijesti, odlaskom u Muzej Apoksiomena, a gradivo iz Prirode, tema ptice, odlaskom u Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove u malom mjestu Beli na otoku Cresu. Beli je smješten na sjeveru otoka Cresa pa vožnja od Velog Lošinja do mjesta Beli traje oko sat i pol. Posjet Belom je zgodno spojiti s izletom u grad Cres ili odlaskom u Istru (trajekt iz Porozine).

Centar je smješten u obnovljenoj zgradi nekadašnje škole. U prizemlju je uređen postav o bjeloglavim supovima i životu stanovnika sjevernog dijela otoka Cresa, a u dvorištu Centra smješteno je oporavilište za bjeloglave supove. Centar nije velik, ali je postav jako zanimljiv i na interesantan način približava svijet bjeloglavih supova i ono najvažnije Kokolo je kroz interaktivni pristup isprocesuirao sve ono što su učili na satovima Prirode. Kad smo mi bili, u prihvatilištu, na sreću, nije bilo bjeloglavih supova kojima je trebala pomoć stručnjaka koji tamo rade.

Kad smo se vratili u Zagreb, dogovorili smo s profesoricom iz Prirode da Kokolo održi prezentaciju o bjeloglavim supovima. Zajednički smo je pripremili, Kokolo ju je sav sretan prezentirao i dobio je veliki pljesak od svojih razrednih prijatelja i profesorice. Bio je jako ponosan i pun samopouzdanja, a to je nama kao roditeljima najvažnije.