Mi smo opčinjeni Istrom! Ljubav nam se dogodila prije desetak godina, a sve je naravno, povezano s Kokolom. Mjesto gdje se ta ljubav dogodila su Brijuni koji su odigrali važnu ulogu u njegovom odrastanju. U traganju za mirom i tišinom koji su Kokolu bili prijeko potrebni u vrijeme najvećih ljetnih gužvi, a da ne uključuje vožnju od pet sati i trajekt te da postoji liječnik u blizini (ne znam da li još uvijek, ali na Velikom Brijunu je cijelo ljeto, 24 sata, postojalo dežurstvo liječnika iz Pule), mi smo na Velikom Brijunu pronašli naše ljetno utočište.
Nismo slučajno došli na Brijune, interes su nam probudili Muževi stric i teta koji su istinski zaljubljenici, kao fotografi amateri izdali su svoju knjigu o Brijunima, održali niz izložbi, a i danas su Brijuni njihova nepresušna inspiracija.
Mi smo prvi put s Kokolom došli na Brijune 2010. godine, i od tada sljedećih sedam godina, svako ljeto smo dio kolovoza provodili u istraživanju Velikog Brijuna. Danas su se Kokolovi interesi kao i način prihvaćanja svijeta promijenili, više ne tražimo utočišta premda i dalje izbjegavamo ljetnu gužvu i buku, ali se i dalje svake godine, bar na jedan dan, vratimo na Brijune.
Prve godine smo odsjeli u hotelu Neptun, a kasnijih godina u hotelu Istra. Muž je imao poslikane nacrte hotelskih soba kako bi kod rezervacije znao koje su sobe dovoljno velike za nas i našu ogromnu količinu stvari. Sjećam se prvih godina dok je Kokolo još bio na kašicama, nosili smo pun kofer kašica i sokova, pelena, kolica, grijač, razne guralice (tada se još nije naplaćivao transfer romobila i dr.). Imali smo stvari za jedan omanji kamion, logističke pripreme za put započeli bi u dugim zimskim noćima. Pakiranje stvari, parkiranje auta i prelazak brodom bile su brižljivo pripremane strateške operacije.
Smještaj je bio daleko od idealnog, i nama hrana baš nije bila najukusnija, ali ono što taj otok pruža puuuuuno je bitnije od smještaja i hrane. Brijuni su nam pružili idiličan i miran kolovoz prepun sadržaja koji je odgovarao Kokolu.
S ovim iskustvom, moja preporuka je, ako možete, dođite na više dana na Brijune i onda biciklom, pješice, autićem, romobilom, istražujte otok. Veliki Brijun nije samo dnevna, kako mi to doma zovemo “fast food” atrakcija, pored koje ćete staviti kvačicu bili/ vidjeli/idemo dalje, Brijuni su puno, puno više. Ako dolazite na jednodnevni izlet, obiđite otok vlakićem kako bi prošli glavne zanimljivosti (stara maslina, Safari park, Mediteranski vrt…), a onda se upustite u avanturu istraživanja ovisno o vašim interesima-stope dinosaurusa, vidikovac, grob Paula Kupelweisera, uvala Verige, bazilika Sv. Marije, Kastrum, odmorite se u visećim mrežama među drvećem ili na drvenoj ljuljački s pogledom na more (pratite oznaku Staza dobrih vibracija), okupajte se na hotelskoj plaži, potražite idilične plažice iza vatrogasne baze…
Mi smo svako ljeto imali određenu temu, ovisno o Kokolovim interesima pa možda među našim temama nađete nešto za sebe 🤣 Jedne godine to je bilo “ganjanje” jelena i srna, sljedeće godine potraga za ispucanim i zaboravljenim golf lopticama, vožnja autića na daljinski na praznim cesticama, letenje Praška Brzića po svim livadama, koji bi svako malo završio u krošnji nekog drveta pa smo Muž i ja imali male noćne razgovore na balkonu kad bi Kokolo zaspao, o kreativnim rješenjima kako spasiti Praška Brzića (moram se pohvaliti da smo svaki put uspjeli, a nije bilo jednostavno 🤣, jednom prilikom smo čak razmišljali da zamolimo pomoć vatrogasaca smještenih na Brijunima, ali je ipak prevladao zdrav razum 😊).
Jedne godine atrakcija nam je bila puštanje zmaja pa smo znali u večernjim satima kada više nikoga nije bilo u Safari parku, zebrama puštati zmaja da im nije dosadno 😂. Uz “normalne” ljetne aktivnosti kupanja i skakanja na hotelskoj plaži, s mola koji više na žalost nije u funkciji, uživali smo u otkrivanju malih skrivenih vala/uvala, u čekanju zalaska sunca u uvali Verige, večernjim šetnjama i vožnji romobilima kod Spomen-zdenca…
Ovako “na papiru” sve zvuči idilično, naravno da nije sve bilo idilično, imali smo na Brijunima i prehlade, dijareje, ubode, neprospavane noći, otuđili smo se od “normalnih” ljudi i rijetko se družili, iako moram reći da smo na Brijunima upoznali divne ljude iz Pule s kojima nas i danas povezuje pravo prijateljstvo, ali Muža i mene, Kokolo je, između ostalog, naučio da se držimo one poznate pjesme koju pjevaju bezvremenski Arsen i Gabi “Pamtim samo sretne dane”.
Putovanje bojama spektra 