“Idem tamo gdje je sve po mom” pjevaju Jinxi, u Kopenhagenu nije sve po mom, ali je za mene idealan grad!
Putovali smo u kolovozu direktnim letom iz Zagreba, mi zbog Kokola tražimo zanimljive destinacije sa što jednostavnijim načinom putovanja. U Kopenhagenu nas je dočekalo vruće ljeto, svi su nam komentirali kako ovakvo vrijeme baš i nije uobičajeno za ovaj grad tako da kabanice i šuškavce uopće nismo vadili iz kofera.
Relativno smo kasno (dva tjedna prije polaska) počeli tražiti hotele pa i nije bilo baš izbora, ali pronašli smo atraktivan hotel (dio nekadašnje pivovare) u kvartu Carlsberg City, nekadašnji industrijski dio grada koji se polako pretvara u interesantan stambeni kvart. Hotel je zadržao industrijski “štih”, a dodatni šarm mu daju prozori u kojima su postavljene ležaljke, naravno da je Kokolo dok smo bili u sobi, sjedio/spavao u prozoru. Moram pohvaliti i odličan talijanski restoran na krovu u kojem se ujutro posluživao doručak.
U tjedan dana stvarno smo puno toga vidjeli i doživjeli, nama su najzanimljivije atrakcije bile spalionica smeća Copenhill zbog skijanja, Experimentarium (interaktivni znanstveni muzej za klince), tržnica Torvehallen i kvart Christiana. Sjajan je doživljaj vožnja u njihovom metrou bez vozača, a kako smo puno koristili metro, smiješno nam je bilo kako je svaki put među klincima bila borba za prva sjedala, Kokolo se uspješno gurao, što bi neki roditelji prijekorno gledali, a mi smo bili ponosni kako se bori za svoj interes, sve do nedavno u ovakvim situacijama bi se maknuo sa strane i tražio od nas da mi interveniramo za njega 🙂
Instagram lokacija zvana luka Nyhavn je nešto što se ne smije preskočiti, svi putevi vode tamo, naročito zbog autobusne stanice turističkih autobusa, kao i činjenica da iz luke kreću turistički obilasci brodovima (mi smo obilazak brodom imali uključen u cijeni Hop on/Hop off autobusa).
Bilo je nevjerojatno ispred Copenhilla vidjeti veliki broj turističkih autobusa s ljudima koji su došli u organizirani obilazak spalionice smeća. Zanimljivo je da se nalazi u gradu i zaista izgleda futuristički, a za nju kažu da je najčišća spalionica na svijetu. Neobično je voziti se staklenim liftom na krov dok promatrate cijevi i strojeve kako rade i smeće pretvaraju u energiju, a gore na krovu možete popiti kavu, naravno ako vas ne smetaju mirisi 🙂
Uz umjetnu podlogu za skijanje koja je otvorena cijele godine, postavljena je i umjetna stijena za penjanje. Mi smo se odlučili da će Muž i Kokolo isprobati skijanje na specijalnoj “travnatoj podlozi”. U prizemlju su dečki iznajmili skije, pancerice, kacige i rukavice i upustili se u avanturu. Muž kaže da je jako zahtjevno jer je iznimno sklisko i nije osjećaj kao na snijegu, a Kokolu ništa nije smetalo, da se njega pitalo ostao bi cijeli dan. Skijaška staza dugačka je 400 metara, kreće s najvišeg vrha zgrade visoke 90 metara.
Do Experimentariuma smo se odvezli redovnom autobusnom linijom. Moje mišljenje je da neovisno o interesima djece ili njihovoj dobi, u Experimentariumu možete slobodno ostati cijeli dan, mi smo ručali muzejskom restoranu, ali možete donijeti i svoju hranu. Nama je Experimentarium bio daleko zanimljiviji od Aquariuma (Den Bla Planet), s puno više zanimljivih sadržaja.
Sjajno smo se proveli na našem dnevnom izletu – Švedska, vlakom do Malmo preko mosta Oresund i onda iz Malmoa busom na plažu – Skanor, Falsterbo plaža. Nešto potpuno drugačije od našeg Mediterana kakav je nekad bio 🙂 Kokolo se okupao i uživao u pijesku, pješčanim dinama i njihovim šarenim kućicama. Ja sam se osjećala kao u filmu i Mužu filozofirala kako se u zraku osjeća skandinavska jednostavnost, a on je samo mumljao protiv pijeska 🙂
U Kopenhagenu smo i pozdravili Malu sirenu, mahali vojnicima na smjeni straže (palača Amalienborg), prošetali se oko Crnog dijamanta (Kraljevska danska knjižnica), pjevušili u zgradi Opere, Posjetili smo izložbu o Vikinzima u Nacionalnoj galeriji, okruglu kulu s vidikovcem (Rundetorn), istraživali smo restorane, dućane i parkove kvartova Norrebro i Vesebro, vozili bicikle… Što se tiče Tivolija, nama nije bio interesantan, Kokolo je u svibnju s Mužem bio u pariškom Disneylandu i nauživao se svega tako da nije imao preveliki interes za tivolske atrakcije.
Kopenhagen nam je ostao u prekrasnom sjećanju, a Muž i ja smo počeli razrađivati plan kako Dansku obići kamperom 🙂
Putovanje bojama spektra 