Nassfeld smo posjetili u ljeto 2019. godine pa je ovaj posjet bio neka vrsta provjere je li u Nassfeldu još uvijek tako dobro kao što nam je ostalo u sjećanju, i mogu vam reći da je 🙂
Prvi dan smo se upustili u biciklističke avanture, stvarno ima lijepih dijelova biciklističkih staza kroz prirodu, dobar dio staza je i po cesti, ali nema prometne nervoze. Međutim, kad iz sadašnje perspektive uspoređujem ove staze s Kranjskom Gorom, Kranjska Gora je biciklistički raj.
Za smještaj smo izabrali jedan manji kamp na Pressegger See (Camping Max), ali tu prvu noć zahvatila nas je grozna oluja, cijelu noć je puhao jaki vjetar, padala kiša i tuča…meni su se u glavi vrtjele one aktualne strašne slike poplava iz Belgije i Njemačke i jedva sam čekala jutro. U sivom jutru okruženi blatom i stalnom prijetnjom novog pljuska, kamper smo zamijenili hotelom 🙂 Falkesteiner hotela&spa Carinzia (pokraj donje stanice Millennium Express žičare). S toaletnom torbicom i pidžamama u ruksaku, prijavili se u hotel, bilo je smiješno kad bi nam nešto zatrebalo iz kampera, na hotelskom parkingu ulaziti u kamper. U čvrstom objektu čvrsto smo spavali ;), a usput smo se i iskupali u hotelskom bazenu. Iz prethodnih posjeta Austriji znamo da uz smještaj u hotelima, u većini slučajeva, kao gosti dobijete tvz. “regionalna kartica”, u ovom slučaju Karnten Card, s kojom je moguće ostvariti određene popuste.
Vrijeme se ujutro smirilo iako je bilo daleko od sunčane idile, ali je bilo dovoljno dobro kako bi se Kokolo uspio tri puta spustiti na ljetnim sanjkama (Pendolino), naime, ako niste znali, za ljetne sanjke bitno je da ne pada kiša! S Karnten Card možete besplatno Millenium žičarom popeti se na vrh, a karte za Pendolino se kupuju u objektu koji se nalazi s desne strane kad siđete s Milleniuma. Ovdje s Karnten Card-om ne možete ostvariti popust, ali postoje neki povoljniji paketi (3 vožnje u jednom danu; 5 vožnji u pet dana i sl.). Staza je dugačka dva kilometra, zavojita, postoje mostići i tuneli, i jako je zabavna. Klinci do 7 godina se voze s jednim odraslim, a od 7 mogu samostalno. Početak je na najgornjoj stanici, a završava na srednjoj stanici žičare.

Mi smo i prošli i ovaj put za šetnju odabrali rutu “Aqua trail” jer ona nam se učinila najzabavnijom, Kokolo je uživao na velikom broju trampolina, kojih doslovno ima na svakom koraku na toj stazi, oni su mamac za velike i male klince. Na srednjoj stanici žičare je adrenalinski park za koji mi nismo bili zainteresirani. Posebna atrakcija kao “mjesto za slikanje” nama je bilo mjesto gdje su postavljene vespe u bojama talijanske zastave kao dio oznake za granicu između Italije i Austrije. Već i sama šetnja na alpskim padinama među pravim austrijskim kravama koje izgledaju kao iz Milka reklame je zabavna, osjećala sam se kao austrijska verzija ostarjele Heidi 🤣