Planica

Planica je fenomenalno mjesto!!! Morate doći, vidjeti i doživjeti!!!

Na Planici nema kampa već je samo kamp stop, ali kampera je bilo toliko da smo se jedva nekako nagurali. Nama je ovo bio prvi posjet Planici pa nas je iznenadio veliki broj manjih i većih skakaonica (s nekom posebnom “travnatom” podlogom), ujutro se probudite i dok pijuckate kavu gledate treninge klinaca na tim skakaonicama.

Ja sam došla na Planicu s jasnom idejom da ću se spustiti zip line-om s najveće skakaonice, iste one koju gledam na TV kad su skijaški skokovi. Za Kokola nisam bila sigurna hoće li mi se pridružiti, a Muž je već na početku putovanja jasno rekao da on sigurno ne ide 🙂 Kokolo je gledao/snimao zip line i razmišljao hoće/neće, na kraju se odlučio da će probati. Karte se kupuju u centralnom objektu – Nordijski centar Planica. Mi smo prvo kupili karte za tandem, misleći da ćemo se Kokolo i ja zajedno spustiti, ali kad smo došli do kontejnera u kojem je oprema, rekli su nam da ćemo biti preteški 🙂 pa smo morali zamijeniti karte za dvije odvojene. Kad se skupila grupica, jednog po jednog su nas opremili, dobili smo upute, onda se sedežnicom popeli na vrh i zatim pješke par koraka do skakaonice. Na njihovoj web stranici (www.planica-zipline.si) piše da je zip line dugačak 655 m, visinska razlika je 202 m, a brzina koja se može postići 80 km/h. Kokolo i ja smo išli zadnji u grupi, htjela sam biti sigurna da se Kokolo zaista želi spustiti. Kokolo se hrabro spustio i pri tome uživao, a ja sam zaključila da bi u sljedećem životu željela biti ptica 🙂 Doživljaj je preeedivan!!!

U Nordijskom centru imate i “snježni tunel” za skijaško trčanje, ledenu stazu za curling, zračni tunel, muzej, a možete se odlučiti i za disc golf (s obzirom da smo to vidjeli prošle godine na Platku, sad nam više to nije bilo čudno). Mi smo se odlučili za pješačenje planinarskom stazom prema Tamaru.