Terapije

Sama sebi sam obećala da neću pisati o Kokolovim terapijama, ali me često mame/tate koji su na početku priče o autističnom spektru pitaju o našem iskustvu i kad im ispričam gdje smo bili, kod koga, što smo sve radili i radimo, kao najvažniju rečenicu naglasim, to je naš Kokolo i naše boje spektra, vi morate osluškivati vašu vilu ili vilenjaka jer moj Kokolo ima svoj karakter, svoje vrline i mane i ako je netko dobar terapeut Peri Periću ne znači nužno da će biti dobar i mom Kokolu.

Meni je moja najbolja prijateljica najdivnije biće koje volim, a nekome ona može biti naporna baba, meni je moj Muž plišani medo, a nekome on može biti arogantni tip, ja nekome mogu biti zanimljiva, a netko na mene okreće očima, i što sad? Sve osobe iz autističnog spektra bi trebale biti iste?

Zato meni rasprava za i protiv ABA terapije, Floortime-a, Neurofeedback-a, Tomatis-a jednostavno nisu interesantne i mislim da je bilo kakva rasprava nas roditelja gubitak energije, tu raspravu ostavljam stručnjacima. Ja sam kao roditelj uvijek istražila sve mogućnosti, dobro se informirala o pozitivnim i negativnim stranama terapije, doznala koji sve terapeuti provode određene terapije i onda odlučila što bi od svega ponuđenog bilo najbolje za Kokola. Nisu se sve terapije i svi terapeuti pokazali najbolji za Kokola, ali i iz toga smo nešto naučili.

Ono najvažnije što smo mi naučili do sada je da su terapije jako bitne, kroz njih učimo i Kokolo i ja, a pri tome je najvažnije sam uporna i dosljedna koliko god mi bilo teško biti “nemajka” ili “bad cop”. Bitno mi je da su ti terapeuti ljudi kod kojih se ugodno osjećamo i Kokolo i ja, i moramo im vjerovati jer jedino tada možemo napredovati, ali ono što je meni najbitnije da mi kao obitelj imamo zajedničke aktivnosti (bilo to lupanje nogama u jastuke na krevetu ili ležanje na podu i proučavanje zrake sunca), to su oni trenuci kada smo zaista zajedno, prisutni, ovdje i sada. Zato ranije spomenutim roditeljima uvijek, baš uvijek kažem da pronađu sa svojom vilom ili vilenjakom ono nešto zajedničko, koliko god to nešto nekome sa strane izgledalo besmisleno, i od toga neka krenu u zajednički svijet… nama je to bio ZETov bus 105, ali o tome više nekom drugom prilikom.